FUNKCIJE OVIDIJEVIH “METAMORFOZA” U ZORANIĆEVIM “PLANINAMA”
Autor: Cvijeta Pavlović
Autor institucija: Sveučilište u Zagrebu
Sažetak:
Petar Zoranić napisao je Planine (1536.) nadograđujući suvremene renesansne književnike, koristeći bogatu književnu baštinu i crpeći iz općih suvremenih uzora, iz kojih je vidljivo i osobno opredjeljenje za pojedine izvore. Filologija je podrobno odredila Zoranićeva nadahunća i navode, među kojima istaknuto mjesto zauzima Publije Ovidije Nazon. Polazeći od poticajnoga filološkog komentara o iznimnosti Zoranićeve uporabe pojedinih motiva, provedena analiza ukazuje na Zoranićeve modele strukturiranja Ovidijevih Metamorfoza i njihov odnos prema strukturiranju drugih izvora unutar Planina, s ciljem odredbe funkcija koje pojedini „pritvori“ (preobrazbe) imaju u Zoranićevu didaktičkom pripovijedanju. Analiza potvrđuje izniman odnos Zoranićevih motiva prema slikarstvu Andrije Medulića. K tome se komparativnom analizom Zoranićeva odabira motiva iz Metamorfoza u Planinama prema današnjim izdanjima izbora iz Metamorfoza (kao mjesta opće kulture) otkriva Zoranićev sustav selektivna ukusa: prema tom kriteriju se motivi Metamorfoza ističu kao najnavođeniji, bilo posredno preko Boccacciova i Sannazzarova djela bilo izravno iz ishodišta kanona. Na taj način analiza sudjeluje u uspostavi opsežnijega istraživanja Ovidijeva mjesta u mijenama recepcije antičke književnosti i u književnoj tradiciji zapadnoga kulturnog kruga.
Autor institucija: Sveučilište u Zagrebu
Sažetak:
Petar Zoranić napisao je Planine (1536.) nadograđujući suvremene renesansne književnike, koristeći bogatu književnu baštinu i crpeći iz općih suvremenih uzora, iz kojih je vidljivo i osobno opredjeljenje za pojedine izvore. Filologija je podrobno odredila Zoranićeva nadahunća i navode, među kojima istaknuto mjesto zauzima Publije Ovidije Nazon. Polazeći od poticajnoga filološkog komentara o iznimnosti Zoranićeve uporabe pojedinih motiva, provedena analiza ukazuje na Zoranićeve modele strukturiranja Ovidijevih Metamorfoza i njihov odnos prema strukturiranju drugih izvora unutar Planina, s ciljem odredbe funkcija koje pojedini „pritvori“ (preobrazbe) imaju u Zoranićevu didaktičkom pripovijedanju. Analiza potvrđuje izniman odnos Zoranićevih motiva prema slikarstvu Andrije Medulića. K tome se komparativnom analizom Zoranićeva odabira motiva iz Metamorfoza u Planinama prema današnjim izdanjima izbora iz Metamorfoza (kao mjesta opće kulture) otkriva Zoranićev sustav selektivna ukusa: prema tom kriteriju se motivi Metamorfoza ističu kao najnavođeniji, bilo posredno preko Boccacciova i Sannazzarova djela bilo izravno iz ishodišta kanona. Na taj način analiza sudjeluje u uspostavi opsežnijega istraživanja Ovidijeva mjesta u mijenama recepcije antičke književnosti i u književnoj tradiciji zapadnoga kulturnog kruga.