BEGOVIĆ I OVIDIJE: “MYRRHA”
Autor: Boris Senker
Autor institucija: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Sveučilište u Zagrebu
Sažetak:
Dramu u tri čina Myrrha Begović je pod pseudonimom objavio god. 1902. u Pragu. Nikad prikazana u kazalištu, a u Hrvatskoj tiskana tek u III. svesku Sabranih djela Milana Begovića god. 2005., Myrrha je polučila skroman kritički odjek. Fabulu drame Begović u cijelosti preuzima iz X. pjevanja Metamorfoza, preuzima od Ovidija i tri glavna lika – kralja Kiniru (Kinyras), njegovu kćer Miru (Myrrha) i njezinu dojilju – i odnose među njima. Brojne Mirine prosce individualizira u likovima Kraljevića s Istoka i pastira Tityrosa, kojih u Ovidija nema. Radnju prekida odmah nakon prepoznavanja, koje se u drami događa na kraju Kinirina i Mirina jedinoga ljubavnog susreta. Incestnu strast kćeri za oca, koju Ovidije pripisuje djelovanju jedne od Erinija, tumači kao posljedicu sna u kojem Afrodita daje Miri nalog da sa svojim ocem začne Adonisa te formulira temeljno estetičko-etičko načelo drame: „Sve za ljubav i ljepotu […] Ljepota i ljubav su vječne: samo je ono grijeh što njima ne služi.“
Autor institucija: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Sveučilište u Zagrebu
Sažetak:
Dramu u tri čina Myrrha Begović je pod pseudonimom objavio god. 1902. u Pragu. Nikad prikazana u kazalištu, a u Hrvatskoj tiskana tek u III. svesku Sabranih djela Milana Begovića god. 2005., Myrrha je polučila skroman kritički odjek. Fabulu drame Begović u cijelosti preuzima iz X. pjevanja Metamorfoza, preuzima od Ovidija i tri glavna lika – kralja Kiniru (Kinyras), njegovu kćer Miru (Myrrha) i njezinu dojilju – i odnose među njima. Brojne Mirine prosce individualizira u likovima Kraljevića s Istoka i pastira Tityrosa, kojih u Ovidija nema. Radnju prekida odmah nakon prepoznavanja, koje se u drami događa na kraju Kinirina i Mirina jedinoga ljubavnog susreta. Incestnu strast kćeri za oca, koju Ovidije pripisuje djelovanju jedne od Erinija, tumači kao posljedicu sna u kojem Afrodita daje Miri nalog da sa svojim ocem začne Adonisa te formulira temeljno estetičko-etičko načelo drame: „Sve za ljubav i ljepotu […] Ljepota i ljubav su vječne: samo je ono grijeh što njima ne služi.“