PAELIGNI, ILIRIJA I OVIDIJE
Autor: Vinko Grubišić
Autor institucija: Sveučilište Waterloo (Kanada)
Sažetak:
Postoje različite teorije o podrijetlu plemena Paeligna u talijanskoj pokrajini Abruzzi, od kojih je jedna da su Paeligni bili ilirskoga podrijetla. Ta se teorija temelji na djelu De Verborum significatu quae supersunt cum Pauli Epitome koje je napisao Sextus Pompeis Festus, rimski povjesničar iz 2. stoljeća po Kr. Publije Ovidije Nazon smatrao je da su Peligni Sabinjani podrijetlom, ali to nikako ne isključuje ilirski udio u formiranju plemena Peligni, jer su različite etničke grupe mogle sudjelovati u formiranju nekog plemena. Ovidije spominje u Blagdanaru (Fasti IV: 79–82) da je Enejin suputnik Solymus osnovao Sukmonu, no jedini je Ovidije koji spominje to ime. Autor je posebnu pozornost posvetio Ovidijevim stihovima u kojima se spominju “Iliri” i “Ilirija” te “Panonija” i “Dalmacija” s kojima je Rim vodio ratove upravo u vrijeme Ovidijeva boravka u Rimu i u vrijeme njegova progonstva. Budući da je Ovidije među rijetkim klasičnim piscima koji spominju Sarmate, ti se njegovi navodi ovdje komentiraju. Također, govori se o Ovidijevoj tvdnji da je naučio getski i sarmatski jezik te da je pisao na tim dvama jezicima, čak da je napisao knjižicu na getskom jeziku. Hrvatski panslavisti, kao npr. Ignjat Đuređvić (1676. – 1737.), kad tvrde da je Ovidije naučio “slavenski jezik“, najvjerojatnije su mislili na njegovu tvrdnju „sarmatico…more“. Nažalost ni jedna se riječ od njegovih tekstova na getskom ili sarmatskom nije sačuvala.
Autor institucija: Sveučilište Waterloo (Kanada)
Sažetak:
Postoje različite teorije o podrijetlu plemena Paeligna u talijanskoj pokrajini Abruzzi, od kojih je jedna da su Paeligni bili ilirskoga podrijetla. Ta se teorija temelji na djelu De Verborum significatu quae supersunt cum Pauli Epitome koje je napisao Sextus Pompeis Festus, rimski povjesničar iz 2. stoljeća po Kr. Publije Ovidije Nazon smatrao je da su Peligni Sabinjani podrijetlom, ali to nikako ne isključuje ilirski udio u formiranju plemena Peligni, jer su različite etničke grupe mogle sudjelovati u formiranju nekog plemena. Ovidije spominje u Blagdanaru (Fasti IV: 79–82) da je Enejin suputnik Solymus osnovao Sukmonu, no jedini je Ovidije koji spominje to ime. Autor je posebnu pozornost posvetio Ovidijevim stihovima u kojima se spominju “Iliri” i “Ilirija” te “Panonija” i “Dalmacija” s kojima je Rim vodio ratove upravo u vrijeme Ovidijeva boravka u Rimu i u vrijeme njegova progonstva. Budući da je Ovidije među rijetkim klasičnim piscima koji spominju Sarmate, ti se njegovi navodi ovdje komentiraju. Također, govori se o Ovidijevoj tvdnji da je naučio getski i sarmatski jezik te da je pisao na tim dvama jezicima, čak da je napisao knjižicu na getskom jeziku. Hrvatski panslavisti, kao npr. Ignjat Đuređvić (1676. – 1737.), kad tvrde da je Ovidije naučio “slavenski jezik“, najvjerojatnije su mislili na njegovu tvrdnju „sarmatico…more“. Nažalost ni jedna se riječ od njegovih tekstova na getskom ili sarmatskom nije sačuvala.