KARAMANEOVI KOMENTARI OVIDIJA
Autor: Bratislav Lučin
Autor institucija: Marulianum, Split
Sažetak:
Antun Matijašević Karamaneo (1658.–1721.) pjesnik, povjesničar i starinar rodom s otoka Visa danas je najpoznatiji po pjesmi u latinskim heksametrima u kojoj je opisao kazalište u Hvaru (Carmen ad V. C. Jacobum Candidum, 1712.). Tema ovog rada jesu dosad neproučeni Karamaneovi latinski komentari objavljen u knjizi P. Ovidii Nasonis libri Fastorum, Tristium et Ex Ponto, omnibus fere Heinsianae recensioni respondentes. Cum notis excerptis qua ex editione P. Biman Belgae, qua ex schedis anonymi Dalmatae. Venetiis: apud Laurentium Basilium, 1704. Budući da je u knjizi Karamaneo naveden kao "anonimni Dalmatinac", najprije se iznose dokazi za njegovo autorstvo, a zatim se opisuje spomenuto izdanje. Nakon toga daju se osnovi podatci o značajkama, izvorima i sadržaju Karamaneovih komentara. Pokazuje se kako viškog autora osobito privlače ona mjesta u Ovidijevu tekstu koja može makar i neizravno dovesti u vezu sa svojim širim ili užim zavičajem; on prigodice donosi i vlastite arheološke i starinarske podatke, spominje svoje znance i prijatelje – učene ljude i starinare s Visa, Brača i Korčule. Karamaneovi komentari tada poprimaju izrazito lokalnu, pa i osobnu crtu, što se u radu ilustrira na nekoliko primjera.
Autor institucija: Marulianum, Split
Sažetak:
Antun Matijašević Karamaneo (1658.–1721.) pjesnik, povjesničar i starinar rodom s otoka Visa danas je najpoznatiji po pjesmi u latinskim heksametrima u kojoj je opisao kazalište u Hvaru (Carmen ad V. C. Jacobum Candidum, 1712.). Tema ovog rada jesu dosad neproučeni Karamaneovi latinski komentari objavljen u knjizi P. Ovidii Nasonis libri Fastorum, Tristium et Ex Ponto, omnibus fere Heinsianae recensioni respondentes. Cum notis excerptis qua ex editione P. Biman Belgae, qua ex schedis anonymi Dalmatae. Venetiis: apud Laurentium Basilium, 1704. Budući da je u knjizi Karamaneo naveden kao "anonimni Dalmatinac", najprije se iznose dokazi za njegovo autorstvo, a zatim se opisuje spomenuto izdanje. Nakon toga daju se osnovi podatci o značajkama, izvorima i sadržaju Karamaneovih komentara. Pokazuje se kako viškog autora osobito privlače ona mjesta u Ovidijevu tekstu koja može makar i neizravno dovesti u vezu sa svojim širim ili užim zavičajem; on prigodice donosi i vlastite arheološke i starinarske podatke, spominje svoje znance i prijatelje – učene ljude i starinare s Visa, Brača i Korčule. Karamaneovi komentari tada poprimaju izrazito lokalnu, pa i osobnu crtu, što se u radu ilustrira na nekoliko primjera.